Nadomjestak jednog zuba

Zub na implantatu

U slučaju nedostatka jednog zuba, idealno rješenje je ugradnja zubnog implantata na koji će se staviti keramička kruna i koji će tako estetski i funkcionalno u potpunosti zamijeniti korijen i zub koji nedostaje. Premda su zubni implantati danas već općepoznati, mnogi ljudi još uvijek ne znaju točno o čemu se radi. Dakle, dentalni ili zubni implantat je jedan titanski vijak koji se jednostavnim i bezbolnim kirurškim zahvatom ugrađuje u čeljusnu kost. Radi se o iznimno uspješnoj terapiji; s uspjehom između 95 i 100 posto, ovo je jedna od najsigurnijih i zasigurno najtrajnijih terapija u dentalnoj medicini. Nakon 3-4 mjeseca, koliko je potrebno da implantat sraste s kosti, na njega se postavlja definitivni zub odnosno – preciznije – krunica. Ukoliko je potrebno, dok čekamo integriranje implantata na njega se može postaviti privremeni zub.

Iznimno važnu prednost implantologije nad konvencionalnim rješenjem sa mostom predstavlja činjenica da implantatološkim pristupom nadomještanju zuba izbjegavamo brušenje dva zdrava susjedna zuba koja bi u suprotnom trebalo brusiti. Naime, slučajevi nedostatka jednog zuba koje rješavamo klasičnim mostom zahtijevaju brušenje dva zdrava susjedna zuba, kako bi se na njih mogao fiksirati most.

Osim navedenoga, nadomještanje jednog zuba implantatom umjesto klasičnim mostom predstavlja i dugoročnije rješenje.

Zbog čega je važno nadomjestiti zub koji nedostaje

Posebno je važno naglasiti činjenicu da implantatom nadomještamo ne samo zub odnosno zubnu krunu, već i korijen. Kako bismo razumjeli dugoročnu važnost odnosno vrijednost te činjenice, potrebno je shvatiti kako funkcionira zubni mehanizam.

Čovjek ima 32 zuba. Ukoliko se taj broj smanji, bilo i gubitkom samo jednog elementa odnosno zuba, savršeni se mehanizam poremeti i počinje problem koji s vremenom postaje sve ozbiljniji. Naime, mehanizam počiva na uravnoteženosti svih elemenata gornje i donje čeljusti. Čim nedostaje jedan zub, ostali se zubi pokušavaju prilagoditi novonastaloj situaciji i traže novi ‘sklad’ mijenjajući položaj, krivljenjem u stranu tražeći bočni oslonac kao i izlaskom iz svojega položaja tražeći oslonac u suprotnoj čeljusti. Osim navedenoga, mijenja se i dinamika žvakanja odnosno prijenos opterećenja žvačnih sila, što dugoročno može dovesti do problema sa čeljusnim zglobom, a ponekad – posebice u slučaju gubitka jednog ili više prednjih zuba – i do promjene u načinu izgovora pojedinih slova.

Vremenom dolazi i do povlačenja kosti koja nije ‘stimulirana’ zubom, što dovodi i do promjena u estetici lica. Jeste li nekada vidjeli ljude čiji obrazi ‘vise’ odnosno ‘upadaju’ a brada se ‘pomiče’ prema naprijed i lagano prema gore? To nisu karakteristike starosti, već neadekvatne brige za zube, tj. slika osobe koja je dugi niz godina zanemarivala svoje probleme sa zubima.